Uvod u teoriju Akta o digitalnim uslugama (DSA)

Autorica: Jelena Berković

Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA) Europski je parlament usvojio u listopadu 2022. godine sa ciljem da spriječi nezakonite i štetne aktivnosti na internetu i širenje dezinformacija. Radi se o pokušaju usklađivanja europskog tržišta i nametanju europskih standarda većinom američkim tehnološkim kompanijama čije digitalne usluge koristi cijeli svijet, pa tako i građanke i građani EU. U ovoj analizi odgovaramo na pitanja kakve točno probleme EU ovim Aktom adresira, na koji način ih želi spriječiti te što bi to sve moglo značiti u Hrvatskoj.

Problemi koje DSA adresira

Tehnologija na temelju koje su se počele razvijati društvene mreže u početku se osmišljavala kako bi učinila svijet otvorenijim i povezanijim. Ali, mantra Silicijske doline, kako ju je sažeo Mark Zuckerberg u poznatoj izjavi “kreći se brzo i razbij stvari”, s vremenom i rastom profita razotkrila je i mračnu stranu globalnih online platformi:

• njihov dizajn može izazvati ovisnost što utječe na degradaciju mentalnog zdravlja mladih,
• cyber nasilje neproporcionalno je snažnije prema ranjivim skupinama (1, 2, 3, 4…),
• internetske prijevare su u porastu – od lažnih lijekova preko nesigurnih auto-sjedalica za djecu do kozmetičkih proizvoda, posebno u krizi poput Covida-19,
• poznati su rizici i štete koji proizlaze iz algoritama koji se koriste u sustavima za preporučivanje, moderaciji sadržaja i ciljanom oglašavanju (primjerice, dezinformacije, poticanje i govor mržnje, uznemiravanje i zlostavljanje, cenzura i povrede privatnosti negativno utječu na ljudska prava i demokraciju),
• olakšano nastaju informacijski poremećaji u kojima je teško razlikovati vjerodostojnu od obmanjujuće informacije i šire se dezinformacije i teorije zavjera,
• omogućene su nove prilike za inozemne manipulacije informacijama i inozemno uplitanje (npr. ruske hibridne kampanje u Europi), uključujući utjecaj na demokratske izbore i referendume (npr. Cambridge Analytica, Team Jorge),
• olakšano je širenje mržnje i eskalacija nasilnog ekstremizma (etničko čišćenje u Myanmaru)… 

U međuvremenu je postalo jasno da, kako bi se demokracije spasile od Silicijske doline, a internet od propadanja kvalitete online proizvoda i usluga (eng. enshittification), nije dovoljno prepustiti velikim tehnološkim tvrtkama, odnosno Big Techu, da se sami reguliraju. 

U pionirski poduhvat postavljanja “zaštitnih ograda” Europska unija krenula je usvajanjem paketa propisa među kojima je Akt o digitalnim uslugama. Usvojen u jesen 2022. i stupao na snagu tijekom 2024., a Europska komisija se u novom mandatu fokusira na njegovu implementaciju kroz Paket za obranu demokracije.

Novosti koje DSA uvodi

Na temelju brojnih istraživanja utjecaja raznih online platformi, poput društvenih mreža, na pojedince, društvo, ekonomiju i politiku, Europska unija odlučila se za novi pristup: umjesto kategoričkih zabrana koje bi bilo teško provoditi u automatiziranim sustavima donošenja odluka, odlučila se za smanjivanje rizika od novih tehnologija i kažnjavanje onih koji ne uvedu primjerene “zaštitne ograde”. Uz pravila ponašanja online platformi na digitalnim tržištima, uvela je i novosti, tj. standarde za digitalne usluge koje se nude na teritoriju EU-a:   

• prava korisnika (vodič) da sami biraju svoje sustave za preporučivanje (algoritme koji određuju koji sadržaj korisnici vide dok skrolaju), da im se dostavi obrazloženje u slučaju restrikcija (npr. ograničeno širenje sadržaja ili funkcionalnosti samog korisničkog računa poput shadow banninga), da se mogu žaliti i samoj platformi, kao i putem vansudskih mehanizama i sudova, da ih se ne smije targetirati oglasima na temelju osjetljivih podataka…
• obaveze online platformi i tražilica, a posebno onih koje koristi više od 10 posto stanovništva, da provode redovite procjene rizika, uvode mitigacijske mjere, izvještavaju europska tijela i javnost o tome što rade i kako donose odluke o moderaciji sadržaja, otvore svoja vrata vanjskim revizorima na provjeru, a podatke provjerenim istraživačima. Uvrlo velike online platforme (VLOPs) spadaju Meta, Google, TikTok, Twitter i Microsoft, kao i AliExpress, Amazon, Booking, Zalando i Temu;
• nadležnosti europskih regulatora za nadzor i provedbu DSA, tj. Europske komisije, Europskog centra za transparentnost algoritama, kao i nacionalnih Koordinatora digitalnih usluga i zajedničkog Europskog vijeća za digitalne usluge;
• procedure za akcije protiv ilegalnog sadržaja u skladu s time kako ih definira EU i kako se u svakoj državi članici definira što je zabranjeno (npr. izvještaji Mete i Googlea), uz definiranje nadležnih državnih tijela (npr. platformama registriranima u Irskoj je tamošnji Koordinator digitalnih usluga – Komisija za medije – poslala zahtjeve za informacijama o načinima borbe protiv govora mržnje) i statusa pouzdanih prijavitelja (npr. irski vodič i interes irske centralne banke);
• procedure za procjenjivanje rizika (npr. ruske dezinformacijske kampanje) i upravljanje rizicima kroz cijeli niz smjernica, poput onih o izborima i zaštiti maloljetnika; 
• dobrovoljni, ali nadzirani Kodeksi ponašanja, primjerice o ilegalnom sadržaju poput govora mržnje, kao i o sadržaju koji nije ilegalan, ali je štetan, poput dezinformacija (među ostalim, potiče suradnju s fact-checking organizacijama koje se pridržavaju europskih standarda putem primjerice korištenja oznaka od strane Mete);
• procedure rješavanja sporova o micanju korisničkih videa ili postova putem izvansudskih tijela poput primjerice Appeals Centre Europe koji je registriran u listopadu 2024. po uzoru na Metin Oversight Board; 
• pritužbe, istrage, zahtjeve za informacijama i inspekcije koje nadležna tijela mogu pokrenuti, uključujući penale za odugovlačenje i u konačnici sankcije do 6 % ukupnog svjetskog godišnjeg prihoda online platforme.

Provedba Akta o digitalnim uslugama nalazi se u prioritetima nove Europske komisije predsjednice Ursule von der Leyen, za što će biti nadležna Henna Virkkunen, kandidatkinja za potpredsjednicu Komisije za tehnološku suverenost, sigurnost i demokraciju te Michael McGrath, kandidat za povjerenika za demokraciju, pravdu i vladavinu prava.

Što DSA znači u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je procedura pokrenuta na kraju mandata prošle Vlade Andreja Plenkovića te je tek u siječnju 2024. godine Ministarstvo gospodarstva objavilo javno savjetovanje o Nacrtu Zakona o provedbi Akta o digitalnim uslugama. Do srpnja nije bilo drugih pomaka, pa je Europska komisija pokrenula proces protiv Hrvatske zbog povrede prava EU-a. Krajem kolovoza nova Vlada, u kojoj je brigu o DSA preuzelo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, usvojila je Prijedlog Zakona, a krajem rujna Hrvatski sabor ga je raspravio u prvom čitanju.

Prema tom Prijedlogu za nacionalnog Koordinatora za digitalne usluge koji zadovoljava stroge uvjete (neovisan od bilo kojeg vanjskog utjecaja, autonoman u upravljanju svojim proračunom, posjeduje dostatne tehničke, financijske i ljudske resurse) određuje se HAKOM. S obzirom da mu to nije bilo u strateškom planu, pitanje je kako će HAKOM u planu za 2025. godinu osmisliti uspostavljanje potrebnih procedura (npr. regulatori u Slovačkoj i Češkoj) i hoće li u svom proračunu osigurati potrebne resurse, uključujući i uspostavljanje istraživačkog odjela. 

Tijela javne vlasti kojima bi DSA u Hrvatskoj donijela ovlast za izdavanje naloga za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja poput uklanjanja ili ograničavanja dosega sadržaja bila bi:

1. Državno odvjetništvo i Ministarstvo unutarnjih poslova za kaznena djela i prekršaje,
2. Agencija za zaštitu osobnih podataka za kršenje zaštite osobnih podataka,
3. Carinska uprava Ministarstva financija za kršenje intelektualnog vlasništva,
4. Državni inspektorat za djelokrug svojih inspekcija,
5. Ministarstvo zdravstva za nezakonit sadržaj iz područja zdravstva, lijekova, medicinskih proizvoda i biomedicine.

S obzirom da ovaj popis ne uključuje sudska tijela niti je jasno kako će se garantirati sudska zaštita korisnika u pojedinačnim slučajevima, na što je upozorila Pučka pravobraniteljica, moguće su dopune teksta Konačnog prijedloga. 

Nije poznato kada će ga Vlada poslati u drugo čitanje Saboru, no očekuje se da će Zakon o DSA-u u Hrvatskoj stupiti na snagu do kraja 2024. godine.

Naslovna fotografija: Unsplash